Ponedjeljak poslije podne smo proveli u skolskom okruzenju. Posjetili smo ucionice Ivora i Mije, a imali smo priliku i upoznati njihove uciteljice, Ms. Frederick i Ms. Patton. Doslovno je bilo, kako se ono kaze, kao na filmu.
U Americi djeca idu u skolu po mjestu stanovanja. I tu stvarno nema sale. Svaka opcina / gradic / okrug odredjuje sama svoj porez. Od tog poreza se onda izdvaja za lokalne skole. To znaci da ako se izglasa veci porez (porez na kupovinu artikala, prehrane, nekretnine, itd), da obrazovne ustanove od toga imaju vise koristi. Bolje skole automatski znace i proporcionalno skuplje nekretnine u tom dijelu. Odlukom u kojem dijelu grada ili okrugu cemo zivjeti smo istovremeno i donijeli odluku gdje ce djeca ici u osnovnu (elementary school, mala skola do 5 razreda), srednju (middle school, od 6-8 razreda) i visu skolu (high school, 1-4 srednje). Tako da smo jednim potezom odgovorni za to kako ce malcima biti dok ne zavrse srednju, pod pretpostavkom da se u medjuvremenu opet ne preselimo. Nije to bas mala stvar. I tako smo se odlucili za Hoover School System koji je jedan medju najboljima. Kaparali smo kucicu u izgradnji i upisali klince u skolu. Upis u skolu i nije tako jednostavan. Na upis smo morali donijeti dokumente o kapari i kopiju ugovora o namjeri kupnje kuce. Ako do odredjenog datuma ne donesemo dokumente koji potvrdjuju vlasnistvo, djecu bi bez pardona izbacili iz skole. Upis u skolu sva djeca obavljaju svake godine, i svaki puta se mora priloziti dokaz vlasnistva. To je kao na Beverly Hills 90210, kada je Andrea lagala o tome gdje zivi kako bi mogla pohadjati odredjenu skolu.
Prije dva tjedna smo prvo dobili hrpu papirologije. Onda su djeca isla na testiranje da se vidi u koji ce razred ici. Zatim smo prije dva dana smo dobili pismo registriranom postom sa imenima dodijeljenih uciteljica, njihovim pismima, te podugackom listom skolskih potrepstina. Sve sa liste smo kupili i donijeli u kutijama danas na upoznavanju. Npr, na Ivorovoj listi je bilo 36 olovaka, 5 biljeznica, nekoliko vrsta papira, fascikli, flomasteri, skare, itd. Gotovo sve sto smo donijeli ide u zajednicke kutije tako da nema nosenja pernica i zafrkavanja sto se toga tice. Ako ti treba olovka ili skare, ustanes se i uzmes iz kutije. Tako je bilo i za Miju. Ona je mladja pa je kod nje bilo vise zabavnih stvari ukljucujuci plastelin, kolaz, velike kolicine ljepila, itd. Knjige ce dobiti od skole na posudbu na prvi dan skole. Morali smo potpisati dokument u kojemu se obvezujemo vratiti knjige u urednom stanju. Inace cemo za njih platiti kada ih budemo vracali na kraju skolske godine.
Upoznavanje uciteljica je bilo apsolutno koordinirano do savrsenstva. Djeca su podijeljena u nekoliko grupa. Mi smo dobili termin od 14-15 sati. Tako da ne dodju svi od jednom jer skola ima gotovo 700 ucenika. Ogromna je. To je velika promjena za Miju i Ivora koji su navikli biti u skoli sa manje od 100.
I tako smo na ulazu zbunjeno gledali okolo jer nismo znali gdje su klincima ucionice. Odmah su nas uocili volonteri i uputili nas u pravom smjeru po vrludavim hodnicima. Prvo smo otisli u Mijin razred. Biti ce ih 19 u razredu. Razred je apsolutno prekrasan. Ostala sam zapanjena. Imaju toliko stvari po svuda da sam imala osjecaj da smo u labirintu. A uciteljica nas je odmah zaskocila. Prica li ga prica. Trudila sam se zapamtiti sto vise u tih par minuta. Mislim da ce tu definitivno biti slikica njihove ucionice kada mi se pruzi prilika. Mia se odmah primila kopanja po stvarima i knjigama. Ivor je okretao ocima jer mu je bilo taaaakooo dosadno u ucionici gdje su klinci.
Onda smo se uputili u Ivorov razred. I tamo ce ih biti 19. Tamo je bilo vise klasicno sa skolskim klupama i velikom plocom. Medjutim imaju lijepi kutak sa tepihom i knjigama. Svako dijete takodjer ima policu za stvari. Poslozili smo Ivorove stvari po zajednickim kutijama. Najvise su nam se svidjele zabice. Imaju tri minijaturne zabice u akvariju.
Prije dva tjedna kada smo obavljali upis, smo dobili dvije knjige Ivoru za citanje. To im je bila zadaca preko ljeta. Uz to su imali hrpu pitanja na dva listica. Sve smo procitali ali nam je ostao jos jedan listic za ispunjavanje. To cemo morati obaviti sutra. U srijedu je prvi sluzbeni nastavni dan, i tada moraju donijeti svoju zadacu koju su imali preko praznika. A mi eto skoro kasnimo. U uputama nam je pisalo da ce iz toga pisati test i da ce dobiti ocjene. Nema milosti.
Nakon upoznavanja uciteljica smo se nasli u blagovaoni gdje smo upoznnali Ivorovog kompica (buddy). Buddy, imenom Zayd, je ucenik iz razreda dodijeljen Ivoru koji je novi ucenik. Ivorov buddy ce biti sa njim slijedeca dva tjedna kako bi mu pomogao upoznati skolu i kako bi imao sa kime sjediti tokom rucka tako da se lakse uklope u novu sredinu. Mia je bila razocarana jer klinci polaznici male skole nemaju buddy sistem jer su doslovno svi novi. Mia ce prvo pohadjati malu skolu (kindergarten). Nije pocela od prvog razreda jer u prvom razredu svi vec moraju znati citati i pisati. Zayd je zatim poveo Ivora u obilazak cijele skole dok smo mi strpljivo cekali.
 |
| Riverchase Elementary School |
Podvecer sam se vratila natrag u skolu jer smo imali prvi roditeljski za Miju gdje smo imali prilike cuti mali milon pravila o tome kako skola funkcionira, Bome je lista bila povelika. Sastanak je trajao sat i pol. Prvo nas je uciteljica onako kulturno ali ostro ponukala da volontiramo u razredu. Obvezne "volonterske" aktivnosti su spremanje uzina dva tjedna godisnje gdje roditelj donese u razred svaki dan taj tjedan uzinu i aktivnost uz to. Npr, mogu skupa slagati hranu, kuhati, rezati, itd. Mene vec oblijeva znoj jer ne znam sto cu smisliti za 5 dana za redom te kako cu to izvesti sa poslom jer cu 5 dana za redom izbivati barem dva sata. Uz to, jedan cijeli tjedan roditelji ce organizirati polusatnu aktivnost smisljenu skupa sa djetetom. Klincima ce stvarno biti zabavno. Roditeljima malo teze. I Ivorova uciteljica je skupljala volontere za pomoc oko aktivnosti, izrezivanje i sortiranje materijala, citanje i razredu i vise. Iskreno, nisam sigurna kako cemo to sve stici. Zadaca je svaki dan. Ne znam da li ce im barem vikend dati slobodan. Sve je izorganizirano. Vec su nam danas rekli kada ce biti roditeljski za oba polugodista! A saznali smo i na koje izlete idemo i kada.
U skoli i maju jednu medicinsku sestru koja vjerojatno ima pune ruke posla na njih 700. Imaju i lijepu knjiznicu, laboratorije za biologiju i kemiju i dvije racunalne ucionice. Mijina uciteljica se razveselila kada sam spomenula mogucnost suradnje sa Hrvatskom skolom i uporabu Skypa i video kamere. Odmah je osigurala da ima moj email i sve sto treba jer to bi bilo tako super. Zato, Montessorijevci i Brezovcani, cuvajte se, jer vas Ms. Patton vec ima na oku. Poslije nastave cemo vjerojatno imato neke druge aktivnosti tako da od sada pa do srednje skole ima do u potpunosti posijedimo jer cemo konstantno biti u pokretu.
Imajte na umu da nisu sve skole ovakve. Ima i skola koje su blize onima koje ste vidjeli na filmovima gdje se svasta lose dogadja i uvjeti su nikakvi. A jedina je razlika u tome koliko tko moze platiti poreza. Zivot nikako nije fer.
Posts
